Dvadesettrogodišnja studentkinja Metalurško-tehnološkog fakulteta i volonterka Crvenog krsta Crne Gore Kristina Burzanović, jedna je od troje istaknutih pojedinaca kojima su uručena priznanja, zbog toga što su predano i neumorno pružali pomoć i podršku onima koji su bili ugroženi usled pandemije korona virusa. Ova djevojka volontira još od osnovne škole, ne propušta da humanitarnim akcijama da i svoj doprinos.
Zahvalna je na izboru i što joj je pružena čast da u ime svih volontera u Crnoj Gori primi priznanje od Ministarstva unutrašnjih poslova.
– Počela sam da volontiram zajedno sa drugovima i drugaricama u osnovnoj školi. Učestvovali smo na svim sekcijama i takmičenjima iz prve pomoći. Interesovalo nas je da naučimo što više o tome. To me je takođe pratilo kroz srednju školu, bila sam učenik Gimnazije „Slobodan Škerović”, u Podgorici. Učlanila sam se u volontarski klub škole. Kada su bile poplave u Srbiji, u klubu škole je organizovana akcija i to mi se veoma dopalo, jer pronalazim sebe u humanitarnom radu, pomaganje drugima me ispunjava – kazala je Kristina.
Burzanovićeva je istakla da se nakon početnih koraka učlanila u volonterski klub Crvenog krsta Crne Gore, čiji je član već sedam godina.
– Kada sam se priključila Crvenom krstu počela sam aktivnije da se bavim volonterizmom. Imali smo razne akcije, obuke... Najčešće učestvujem u sabirnim akcijama koje se organizuju više puta tokom godine za ugroženo stanovništvo Crne Gore. Volonteri u velikim marketima prikupljaju hranu koju naši sugrađani doniraju za socijalno ugrožene porodice. Uslijedio je moj rad na terenu. Nikada neću zaboraviti osjećaj kada sam prvi put uručila paket pomoći nekome kome je to bilo neophodno. Emocije vas preplave i teško je opisati osjećanja kada vidite koliko naše malo, nekome mnogo znači. To me je dodatno podstaklo da nastavim da pomažem drugima kad god mogu, jer to traži malo truda i mog slobodnog vremena. U Crvenom krstu su mi se otvorile neke nove mogućnosti da se dodatno usavršavam kroz obuke, kako o prvoj pomoći, tako i psihosocijalnoj pomoći i sticanju različitih znanja. Treba znati kako pomoći ugroženim ljudima, kako se ophoditi prema onome kome je pomoć potrebna – objašnjava Kristina.
Ona je i kao član Nacionalnog tima Crvenog krsta Crne Gore za djelovanje u nesrećama, imala priliku da prisustvuje mnogim obukama u kojima volonteri uče kako da pristupe unesrećenima, kako da se ponašaju, ali stiču i znanje i sposobnosti, recimo, da organizuju kamp.
– Pružila mi se prilike da na seminarima i obukama upoznam nove ljude, da razmjenjujemo iskustva, znanja i da kada su u pitanju međunarodne obuke vidimo kako stvari funkcionišu i u drugim zemljama i da naučimo nešto novo. U našem trening centru za obuku, koji se nalazi u Sutomoru, imala sam priliku da pomažem u organizaciji škola u prirodi i da djecu RAE populacije vodimo na more, što je zaista neopisiv osjećaj i posebno iskustvo – ističe Burzanovićeva.
Volonterka kaže da bi svima preporučila da im se priključe i da pokušaju da volontiraju onoliko koliko imaju slobodnog vremena. Ipak, nijedna akcija niti obuka koju je do sada imala, nije sličila situaciji sa korona virusom.
– To je bilo nešto novo, potpuno drugačije, u početku nijesmo znali kako da reagujemo. Mogu reći da je ovo bila najizazovnija akcija do sada, neću reći najteža, jer smo svi bili uključeni. Na početku sam radila u kol centru, gdje smo svakoga dana dobijali mnogo poziva, pored zahtjeva za humanitarnu pomoć, ljudi su se javljali i za psihosocijalnu pomoć, jer je ova situacija sve na neki način uplašila. Niko nije znao kako da se ponaša. Ti dani su mi teško padali, jer je bilo teško odgovoriti na sve pozive i pružiti podršku i pomoć, zato što su ljudi i svoje životne priče dijelili sa nama. Nisam bila svjesna koliki je broj ugroženih ljudi. U jednom mjesecu su mnogi ostali bez posla, ugrožene su egzistencije višečlanih porodica, podstanara... i svi oni su se našli u bezizlaznoj situaciji. U određenoj mjeri uspjeli smo da odgovorimo na sve zahtjeve dosta brzo. Radila sam i na terenu, što je dio koji malo više volim, ali svaki trud je podjednako koristan. Ipak, u kontaktu sa ljudima, kada vidim reakciju, osjetim njihovu zahvalnost, to me ispunjava. Ova situacija u kojoj smo se svi našli ostaće mi kao najupečatljivije sjećanje i izazov koji smo prebrodili – zaključila je Kristina Burzanović.
D.Lj.


Plemenito je pomoći onima kojima je to potrebno

– Zanimljivo je da su volonteri uglavnom mladi koji počinju kao srednjoškolci, dok se sa upisivanjem fakulteta susrijećemo sa malo više obaveza, ali i dosta studenata je spremno da pomogne u nevolji. Plemenito je ukazivati pomoć onome kome je to potrebno, a kada jednom postanete volonter to vas dalje prati kroz život. Upravo je to i pokazala ova situacija sa pandemijom, što je bila i prava prilika da se pokaže da su ljudi i koji nisu stalno aktivni spremni da pomognu. Nažalost, ovakve situacije ne bi trebalo da nam to pokazuju, ali sa druge strane i lijepo je vidjeti da su ljudi složni i udruženi, iako su u nevolji – priča Kristina.